Job Chapter 24

1. Zašto Svesilni ne promatra vremena, a dane njegove ne vide mu vjernici?

2. Bezbožnici pomiču granice, otimaju stado i pasu ga.

3. Sirotama odvode magarca, udovi u zalog vola dižu.

4. Siromahe tjeraju sa puta; skrivaju se ubogari zemlje.

5. K'o magarci divlji u pustinji zarana idu da plijen ugrabe: pustinja im hrani mališane.

6. Po tuđem polju oni pabirče, paljetkuju vinograd opakog.

7. Goli noće, nemaju haljine, ni pokrivača protiv studeni.

8. Oni kisnu na planinskom pljusku; bez skloništa uz hrid se zbijaju.

9. Otkidaju od sise sirotu, ubogom u zalog dijete grabe.

10. Goli hode, nemaju haljina; izgladnjeli, tuđe snoplje nose.

11. Oni mlina za ulje nemaju; ožednjeli, gaze u kacama.

12. Samrtnici hropću iz gradova, ranjenici u pomoć zazivlju. Al' na sve to Bog se oglušuje.

13. Ima onih koji mrze svjetlost: ne priznaju njezinih putova niti se staza drže njezinih.

14. Za mraka se diže ubojica, kolje ubogog i siromaha. U gluhoj se noći lopov skiće [16a] i u tmini provaljuje kuće.

15. Sumrak žudi oko preljubnika: 'Nitko me vidjet neće', kaže on i zastire velom svoje lice.

16. [16b]Za vidjela oni se skrivaju, oni neće da za svjetlost znaju.

17. Zora im je kao sjena smrtna: kad zarudi, silan strah ih hvata.

18. Prije nego svane, on već hitro bježi kloneći se puta preko vinograda. Njegova su dobra prokleta u zemlji.

19. K'o što vrućina i žega snijeg upija, tako i Podzemlje proždire grešnike.

20. Zaboravilo ga krilo što ga rodi, ime se njegovo više ne spominje: poput stabla zgromljena je opačina.

21. Ženu nerotkinju on je zlostavljao, udovici nije učinio dobra.

22. Al' Onaj što snažno hvata nasilnike, ustaje, a njima sva se nada gasi.

23. Dade mu sigurnost, i on se pouzda; okom je njegove nadzirao staze.

24. Dignu se za kratko, a onda nestanu, ruše se i kao svi drugi istrunu, posječeni kao glave klasovima."

25. Nije li tako? Tko će me u laž utjerat'? Tko moje riječi poništiti može?"