Job Chapter 12

1. Job progovori i reče:

2. "Uistinu, vi ste cvijet naroda, sa vama će izumrijeti mudrost.

3. Al' i ja znam k'o i vi misliti, ni u čemu od vas gori nisam: tko za stvari takve ne bi znao?

4. Prijateljima sam svojim ja na podsmijeh što zazivam Boga da mi odgovori! Na podsmijeh ja sam – pravednik neporočan!

5. Prezirat' je nesretnika – sretni misle, udariti treba onog što posrće!

6. Dotle su na miru šatori pljačkaša, izazivači Boga žive bezbrižno kao da Boga u šaci svojoj drže!

7. Ali pitaj zvijeri, i poučit će te; ptice nebeske pitaj, i razjasnit će ti.

8. Gušteri zemlje to će ti protumačit', ribe u moru ispripovjedit će ti.

9. Od stvorenja sviju, koje ne bi znalo da je sve to Božja ruka učinila?!

10. U ruci mu leži život svakog bića i dah životvorni svakog ljudskog tijela.

11. Zar uhom mi ne sudimo besjedu k'o što kušamo nepcem okus jela?

12. Sjedine mudrost donose čovjeku, a s vijekom dugim umnost mu dolazi.

13. Ali u Njemu mudrost je i snaga, u Njemu savjet je i sva razumnost.

14. Što razgradi, sagradit neće nitko, kog zatvori, nitko ne oslobađa.

15. Ustavi li vodu, suša nastaje; pusti li je, svu zemlju ispremetne.

16. Jer u njemu je snaga i sva mudrost, njegov je prevareni i varalica.

17. On savjetnike lišava razbora, suce pametne udara bezumljem.

18. On otpasuje pojas kraljevima i užetom im vezuje bokove.

19. On bosonoge tjera svećenike i mogućnike sa vlasti obara.

20. On diže riječ iz usta rječitima i starcima pravo rasuđivanje.

21. On sasiplje prezir po plemićima i junacima bedra raspasuje.

22. On dubinama razotkriva tmine i sjenu smrtnu na svjetlo izvodi.

23. On diže narod pa ga uništava, umnoži ga a potom iskorijeni.

24. On zaluđuje vladare naroda te po bespuću lutaju pustinjskom

25. i pipaju u tmini bez svjetlosti glavinjajući poput pijanaca.