1. Solunjanima Chapter 2

1. Jer sami znate, braćo, ulazak naš k vama da ne bi uzalud;

2. Nego postradavši pre i osramoćeni bivši, kao što znate, u Filibi, oslobodismo se u Bogu svom kazivati vama jevandjelje Božije s velikom borbom.

3. Jer uteha naša nije od prevare, ni od nečistote, ni u lukavstvu;

4. Nego kako nas okuša Bog da smo verni da primimo jevandjelje, tako govorimo, ne kao ljudima ugadjajući nego Bogu koji kuša srca naša.

5. Jer nikad iz laskanja ne govorismo k vama, kao što znate, niti iz uzroka lakomstva: Bog je svedok;

6. Niti tražeći od ljudi slave, ni od vas, ni od drugih.

7. Mogli smo vam biti na dosadu, kao Hristovi apostoli; ali bismo krotki medju vama, kao što dojilica neguje svoju decu.

8. Tako smo vas rado imali da smo gotovi bili dati vam ne samo jevandjelje Božije, nego i duše svoje, jer ste nam omileli.

9. Jer pamtite, braćo, trud naš i posao: jer dan i noć radeći da ne dosadismo nijednom od vas, propovedasmo vam jevandjelje Božije.

10. Vi ste svedoci i Bog kako sveti i pravedni i bez krivice bismo vama koji verujete,

11. Kao što znate da svakog od vas kao otac decu svoju

12. Molismo i utešavasmo, i svedočismo vam da živite kao što se pristoji Bogu, koji vas je prizvao u svoje carstvo i slavu.

13. Toga radi i mi zahvaljujemo Bogu bez prestanka što vi primivši od nas reč čuvenja Božijeg primiste ne kao reč čovečiju, nego (kao što zaista jeste) reč Božiju, koja i čini u vama koji verujete.

14. Jer vi, braćo, prodjoste kao crkve Božije koje su u Judeji u Hristu Isusu; jer tako i vi postradaste od svog roda kao i oni od Jevreja,

15. Koji ubiše i Gospoda Isusa i proroke Njegove, i koji nas isteraše, i Bogu ne ugodiše, i koji se svim ljudima protive,

16. I zabranjuju nam kazivati neznabošcima da se spasu; da ispune grehe svoje svagda; ali naposletku dodje gnev na njih.

17. A mi, braćo, osirotivši za vama neko vreme licem a ne srcem, većma hićasmo da vidimo lice vaše s velikom željom.

18. Zato htedosmo da dodjemo k vama, ja Pavle jednom i drugom, i zabrani nam sotona.

19. Jer ko je naša nada ili radost, ili venac slave? Niste li i vi pred Gospodom našim Isusom Hristom o Njegovom dolasku?

20. Jer ste vi naša slava i radost.