Rimljanima Chapter 7

1. Ili zar ne znate, braćo – poznavaocima zakona govorim – da zakon gospodari čovjekom samo za vrijeme njegova života.

2. Doista, udana je žena vezana zakonom dok joj muž živi; umre li joj muž, riješena je zakona o mužu.

3. Dakle: dok joj muž živi, zvat će se, očito, preljubnicom pođe li za drugoga. Ako li joj pak muž umre, slobodna je od zakona te nije preljubnica pođe li za drugoga.

4. Tako, braćo moja, i vi po tijelu Kristovu umrijeste Zakonu da pripadnete drugomu, Onomu koji je od mrtvih uskrišen, te plodove donosimo Bogu.

5. Doista, dok bijasmo u tijelu, grešne su strasti, Zakonom izazvane, djelovale u našim udovima te smrti donosile plodove;

6. sada pak umrijevši onomu što nas je sputavalo, riješeni smo Zakona te služimo u novosti Duha, a ne u stareži slova.

7. Što ćemo dakle reći? Je li Zakon grijeh? Nipošto! Nego: grijeha ne spoznah doli po Zakonu jer za požudu ne bih znao da Zakon nije govorio: Ne poželi!

8. A grijeh je, uhvativši priliku, po zapovijedi u meni prouzročio svakovrsnu požudu. Ta bez zakona grijeh je mrtav.

9. Da, ja sam nekoć živio bez zakona. Ali kad je došla zapovijed, grijeh oživje.

10. Ja pak umrijeh i ustanovi se: zapovijed dana za život bi mi na smrt.

11. Doista grijeh, uhvativši priliku, zapovijeđu me zavede, njome me i ubi.

12. Tako: Zakon je svet, i zapovijed je sveta, i pravedna, i dobra.

13. Pa zar se to dobro meni u smrt prometnu? Nipošto! Nego: grijeh, da se grijehom očituje, po tom dobru uzrokuje mi smrt – da grijeh po zapovijedi postane najvećim grešnikom.

14. Zakon je, znamo, duhovan; ja sam pak tjelesan, prodan pod grijeh.

15. Zbilja ne razumijem što radim: ta ne činim ono što bih htio, nego što mrzim – to činim.

16. Ako li pak činim što ne bih htio, slažem se sa Zakonom, priznajem da je dobar.

17. Onda to ne činim više ja, nego grijeh koji prebiva u meni.

18. Doista znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojem tijelu. Uistinu: htjeti mi ide, ali ne i činiti dobro.

19. Ta ne činim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio – to činim.

20. Ako li pak činim ono što ne bih htio, nipošto to ne radim ja, nego grijeh koji prebiva u meni.

21. Nalazim dakle ovaj zakon: kad bih htio činiti dobro, nameće mi se zlo.

22. Po nutarnjem čovjeku s užitkom se slažem sa Zakonom Božjim,

23. ali opažam u svojim udovima drugi zakon koji vojuje protiv zakona uma moga i zarobljuje me zakonom grijeha koji je u mojim udovima.

24. Jadan li sam ja čovjek! Tko će me istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosnoga?

25. Hvala Bogu po Isusu Kristu Gospodinu našem! Ja, dakle, umom ja služim zakonu Božjemu, a tijelom zakonu grijeha.