Rimljanima Chapter 10

1. Braćo! Želja je srca moga i molitva Bogu za njih: da se spase.

2. Svjedočim doista za njih: imaju revnosti Božje, ali ne u pravom razumijevanju.

3. Ne priznajući, doista, Božje pravednosti i tražeći uspostaviti svoju, pravednosti se Božjoj ne podložiše.

4. Jer dovršetak je Zakona Krist – na opravdanje svakomu tko vjeruje.

5. Da, Mojsije piše o onoj pravednosti iz Zakona: Tko je vrši, naći će život u njoj.

6. A pravednost iz vjere ovako veli: Nemoj reći u srcu svom: Tko će se popeti na nebo – to jest Krista svesti?

7. Ili: Tko će sići u bezdan – to jest izvesti Krista od mrtvih?

8. Nego što veli? Blizu ti je Riječ, u ustima tvojim i u srcu tvome – to jest Riječ vjere koju propovijedamo.

9. Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen.

10. Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava.

11. Jer veli Pismo: Tko god u nj vjeruje, neće se postidjeti.

12. Nema uistinu razlike između Židova i Grka jer jedan je Gospodin sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju.

13. Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen.

14. Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerovaše? A kako da povjeruju u onoga koga nisu čuli? Kako pak da čuju bez propovjednika?

15. A kako propovijedati bez poslanja? Tako je pisano: Kako li su ljupke noge onih koji donose blagovijest dobra.

16. Ali nisu svi poslušali blagovijesti – evanđelja! Zaista, Izaija veli: Gospodine, tko povjerova našoj poruci?

17. Dakle: vjera po poruci, a poruka riječju Kristovom.

18. Nego pitam: Zar nisu čuli? Dapače! Po svoj zemlji razliježe se jeka, riječi njihove sve do nakraj svijeta.

19. Onda pitam: Zar Izrael nije shvatio? Najprije Mojsije veli: Ja ću vas na ljubomor izazvati pukom ništavnim, razdražit ću vas glupim nekim narodom.

20. Izaija pak hrabro veli: Nađoše me koji me ne tražahu, objavih se onima koji me ne pitahu.

21. A Izraelu veli: Cio dan pružah ruku narodu nepokornom i buntovnom.