Marko Chapter 1

1. Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega.

2. Pisano je u Izaiji proroku: Evo šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put.

3. Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!

4. Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha.

5. Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe.

6. Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom.

7. I propovijedao je: "Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući.

8. Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim."

9. Onih dana dođe Isus iz Nazareta galilejskoga i primi u Jordanu krštenje od Ivana.

10. I odmah, čim izađe iz vode, ugleda otvorena nebesa i Duha poput goluba gdje silazi na nj,

11. a glas se zaori s nebesa: Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!

12. I odmah ga Duh nagna u pustinju.

13. I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu.

14. A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje:

15. "Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!"

16. I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari.

17. I reče im Isus: "Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!"

18. Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim.

19. Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže.

20. Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i otiđu za njim.

21. I stignu u Kafarnaum. Odmah u subotu uđe on u sinagogu i poče naučavati.

22. Bijahu zaneseni njegovim naukom. Ta učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci.

23. A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom. On povika:

24. "Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!"

25. Isus mu zaprijeti: "Umukni i iziđi iz njega!"

26. Nato nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega.

27. Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: "Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se."

28. I pročulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj.

29. I odmah pošto iziđoše iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu.

30. A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju.

31. On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im.

32. Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute.

33. I sav je grad nagrnuo k vratima.

34. I on ozdravi bolesnike – a bijahu mnogi i razne im bolesti – i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali.

35. Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše.

36. Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi.

37. Kad ga nađoše, rekoše mu: "Svi te traže."

38. Kaže im: "Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao."

39. I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.

40. I dođe k njemu neki gubavac, klekne i zamoli: "Ako hoćeš, možeš me očistiti!"

41. Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: "Hoću, budi čist!"

42. I odmah nesta s njega gube i očisti se.

43. Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi

44. riječima: "Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo."

45. Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud.