Marko Chapter 7

1. Skupe se oko njega farizeji i neki od pismoznanaca koji dođoše iz Jeruzalema.

2. I opaze da neki njegovi učenici jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku.

3. A farizeji i svi Židovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih.

4. Niti s trga što jedu ako prije ne operu. Mnogo toga još ima što zbog predaje drže: pranje čaša, vrčeva i lonaca.

5. Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: "Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih, nego nečistih ruku blaguju?"

6. A on im reče: "Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene.

7. Uzalud me štuju naučavajući nauke – uredbe ljudske.

8. Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske."

9. Još im govoraše: "Lijepo! Dokidate Božju zapovijed da biste sačuvali svoju predaju.

10. Mojsije doista reče: Poštuj oca svoga i majku svoju. I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni.

11. A vi velite: 'Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude 'korban', to jest sveti dar',

12. takvome više ne dopuštate ništa učiniti za oca ili majku.

13. Tako dokidate riječ Božju svojom predajom, koju sami sebi predadoste. I još štošta tomu slično činite."

14. Tada ponovno dozove mnoštvo i stane govoriti: "Poslušajte me svi i razumijte!

15. Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi – to ga onečišćuje.

16. Tko ima uši da čuje, neka čuje!"

17. I kad od mnoštva uđe u kuću, upitaše ga učenici za prispodobu.

18. I reče im: "Tako? Ni vi ne razumijete? Ne shvaćate li da čovjeka ne može onečistiti što u nj ulazi

19. jer mu ne ulazi u srce, nego u utrobu te izlazi u zahod?" Tako on očisti sva jela.

20. Još dometnu: "Što iz čovjeka izlazi, te onečišćuje čovjeka.

21. Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva,

22. preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje.

23. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka."

24. Odande otiđe u kraj tirski. I uđe u neku kuću. Htio je da nitko ne sazna, ali se nije mogao sakriti,

25. nego odmah doču žena koje kćerkica imaše duha nečistoga. Ona dođe i pade mu pred noge.

26. A žena bijaše Grkinja, Sirofeničanka rodom. I moljaše ga da joj iz kćeri istjera zloduha.

27. A on joj govoraše: "Pusti da se prije nasite djeca! Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima."

28. A ona će mu: "Da, Gospodine! Ali i psići ispod stola jedu od mrvica dječjih."

29. Reče joj: "Zbog te riječi idi, izišao je iz tvoje kćeri zloduh."

30. I ode kući te nađe dijete gdje leži na postelji, a zloduh je bio izišao.

31. Zatim se ponovno vrati iz krajeva tirskih pa preko Sidona dođe Galilejskom moru, u krajeve dekapolske.

32. Donesu mu nekoga gluhog mucavca pa ga zamole da stavi na nj ruku.

33. On ga uzme nasamo od mnoštva, utisne svoje prste u njegove uši, zatim pljune i dotakne se njegova jezika.

34. Upravi pogled u nebo, uzdahne i kaže mu: "Effata!" – to će reći: "Otvori se!"

35. I odmah mu se otvoriše uši i razdriješi spona jezika te stade govoriti razgovijetno.

36. A Isus im zabrani da nikome ne kazuju. No što im je on više branio, oni su to više razglašavali

37. i preko svake mjere zadivljeni govorili: "Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti!"