2 Korinćanima Chapter 6

1. Kao suradnici opominjemo vas da ne primite uzalud milosti Božje.

2. Jer on veli: U vrijeme milosti usliših te i u dan spasa pomogoh ti. Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa.

3. Ni u čemu ne dajemo nikakve sablazni da se ne kudi ova služba,

4. nego se u svemu iskazujemo kao poslužitelji Božji: velikom postojanošću u nevoljama, u potrebama, u tjeskobama,

5. pod udarcima, u tamnicama, u bunama, u naporima, u bdjenjima, u postovima,

6. u čistoći, u spoznanju, u velikodušnosti, u dobroti, u Duhu Svetomu, u ljubavi nehinjenoj,

7. u riječi istinitoj, u snazi Božjoj; oružjem pravde zdesna i slijeva;

8. slavom i sramotom; zlim i dobrim glasom; kao zavodnici, a istiniti;

9. kao nepoznati, a poznati; kao umirući, a evo živimo; kao kažnjeni, a ne ubijeni;

10. kao žalosni, a uvijek radosni; kao siromašni, a mnoge obogaćujemo; kao oni koji ništa nemaju, a sve posjeduju.

11. Usta su naša otvorena vama, Korinćani, srce naše rašireno.

12. Nije vam tijesno u nama, ali je tijesno u vašim grudima.

13. Za uzdarje – kao djeci govorim – raširite se i vi.

14. Ne ujarmljujte se s nevjernicima. Ta što ima pravednost s bezakonjem? Ili kakvo zajedništvo svjetlo s tamom?

15. Kakvu slogu Krist s Belijarom? Ili kakav dio vjernik s nevjernikom?

16. Kakav sporazum hram Božji s idolima? Jer mi smo hram Boga živoga, kao što reče Bog: Prebivat ću u njima i hoditi među njima; i bit ću Bog njihov, a oni narod moj.

17. Zato iziđite iz njihove sredine i odvojite se, govori Gospodin, i ništa nečisto ne dotičite i ja ću vas primiti.

18. I bit ću vam otac i vi ćete mi biti sinovi i kćeri, veli Gospodin Svemogući.