Djela apostolska Chapter 16

1. Stiže tako u Derbu i Listru. Ondje, gle, bijaše učenik neki imenom Timotej, sin neke pokrštene Židovke i oca Grka.

2. Uživao je dobar glas među braćom u Listri i Ikoniju.

3. Pavao htjede da on pođe s njime pa ga uze i obreza zbog Židova koji bijahu u onim mjestima. Jer svi su znali da mu je otac Grk.

4. I kako su prolazili gradovima, predavali su im za opsluživanje odredbe koje su apostoli i starješine utvrdili u Jeruzalemu.

5. Tako se Crkve učvršćivahu u vjeri i broj im se danomice povećavao.

6. Prođoše Frigiju i galacijski kraj jer ih je Duh Sveti spriječio propovijedati riječ u Aziji.

7. Kad su došli do Mizije, htjedoše u Bitiniju, ali im ne dopusti Duh Isusov.

8. Onda prođoše Miziju i siđoše u Troadu.

9. Noću je Pavao imao viđenje: Makedonac neki stajaše i zaklinjaše ga: "Prijeđi u Makedoniju i pomozi nam!"

10. Nakon viđenja nastojasmo odmah otputovati u Makedoniju, uvjereni da nas Bog zove navješćivati im evanđelje.

11. Otplovismo iz Troade i zaputismo se ravno u Samotraku pa sutradan u Neapol,

12. a odande u naseobinu Filipe – grad prvog dijela Makedonije. U tom se gradu zadržasmo nekoliko dana.

13. U dan subotni iziđosmo izvan gradskih vrata k rijeci, gdje smo mislili da će biti bogomolja. Sjedosmo i stadosmo govoriti okupljenim ženama.

14. Slušala je tako i neka bogobojazna žena imenom Lidija, prodavačica grimiza iz grada Tijatire. Gospodin joj otvori srce, te ona prihvati što je Pavao govorio.

15. Pošto se pak krsti ona i njezin dom, zamoli: "Ako smatrate da sam vjerna Gospodinu, uđite u moj dom i ostanite u njemu." I prisili nas.

16. Jednom nas na putu u bogomolju sretne neka ropkinja koja je imala duha vračarskoga i gatajući donosila veliku dobit svojim gospodarima.

17. Pošla je za Pavlom i za nama te vikala: "Ovi su ljudi sluge Boga Svevišnjega; navješćuju vam put spasenja."

18. To je činila mnogo dana. Pavlu to napokon dodija pa se okrenu i reče duhu: "Zapovijedam ti u ime Isusa Krista: iziđi iz nje!" I iziđe toga časa.

19. Kad njezini gospodari vidješe da im nesta nade u dobit, pograbiše Pavla i Silu te ih odvukoše na trg pred glavare.

20. Privedoše ih pretorima i rekoše: "Ovi ljudi uznemiruju naš grad. Židovi su

21. te šire običaje kojih mi Rimljani ne smijemo ni prihvatiti ni držati."

22. Nato svjetina nahrupi na njih, a pretori trgoše s njih odijelo i zapovjediše da se išibaju.

23. Pošto ih izudaraše, bace ih u tamnicu i zapovjede tamničaru da ih pomno čuva.

24. Primivši takvu zapovijed, uze ih on i baci u nutarnju tamnicu, a noge im stavi u klade.

25. Oko ponoći su Pavao i Sila molili pjevajući hvalu Bogu, a uznici ih slušali.

26. Odjednom nasta potres velik te se poljuljaše temelji zatvora, umah se otvoriše sva vrata, i svima spadoše okovi.

27. Tamničar se prenu oda sna pa kad ugleda tamnička vrata otvorena, trgnu mač i samo što se ne ubi misleći da su uznici pobjegli.

28. Ali Pavao povika iza glasa: "Ne čini sebi nikakva zla! Svi smo ovdje!"

29. Onaj nato zaiska svjetlo, uleti i dršćući baci se pred Pavla i Silu;

30. izvede ih i upita: "Gospodo, što mi je činiti da se spasim?"

31. Oni će mu: "Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se – ti i dom tvoj!"

32. Onda navijestiše riječ Gospodnju njemu i svima u domu njegovu.

33. Te iste noćne ure uze ih, opra im rane pa se odmah krsti – on i svi njegovi.

34. Onda ih uvede u dom, prostre stol te se zajedno sa svim domom obradova što je povjerovao Bogu.

35. Kad se razdani, poslaše pretori liktore s porukom: "Pusti te ljude!"

36. Tamničar to priopći Pavlu: "Pretori, reče, poručiše da vas pustim. Iziđite dakle sad i pođite u miru!"

37. Nato im Pavao odvrati: "Javno su nas neosuđene išibali, nas rimske građane, i bacili u tamnicu. A sada da nas potajno izbace? Nipošto, nego neka oni sami dođu i izvedu nas!"

38. Liktori to jave pretorima. Oni su se uplašili kada doznaše da su Rimljani.

39. Zato dođu da ih nagovore pa ih izvedu i zamole da odu iz grada.

40. Izišavši iz tamnice, oni pođu k Lidiji, pogledaju i obodre braću pa odu.