Djela apostolska Chapter 14

1. U Ikoniju isto tako uđoše u židovsku sinagogu i govorahu tako da povjerova veliko mnoštvo Židova i Grka.

2. Ali nepokorni Židovi razdražiše i podjariše pogane protiv braće.

3. Oni se ipak zadržaše duže vremena, smjeli u Gospodinu koji je svjedočio za Riječ milosti svoje, davao da se po njihovim rukama događaju znamenja i čudesa.

4. Mnoštvo se gradsko podvoji: jedni bijahu za Židove, drugi za apostole.

5. Pogani i Židovi sa svojim glavarima navališe da zlostave i kamenuju apostole.

6. Kada to opaziše, prebjegoše oni u likaonske gradove Listru i Derbu i okolicu.

7. Ondje su navješćivali evanđelje.

8. U Listri je sjedio neki čovjek uzetih nogu, hrom od majčine utrobe; nikada nije hodao.

9. Čuo je Pavla gdje govori.

10. Pavao ga pronikne pogledom, vidje da ima vjeru u spasenje pa mu iza glasa reče: "Uspravi se na noge!" On skoči i prohoda.

11. Kad mnoštvo ugleda što učini Pavao, povika likaonski: "Bogovi u ljudskom obličju siđoše k nama!"

12. I nazvaše Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom jer je Pavao vodio riječ.

13. A svećenik Zeusa Predgradskoga dovede pred vrata bikove i vijence te u zajednici s narodom htjede žrtvovati.

14. Kada su to dočuli apostoli Barnaba i Pavao, razdriješe haljine i uletješe u narod vičući:

15. "Ljudi, što to radite? I mi smo smrtnici, baš kao i vi! Navješćujemo vam da se od tih ispraznosti obratite k Bogu živomu koji stvori nebo i zemlju, more i sve što je u njima.

16. On je u prošlim naraštajima pustio da svi pogani pođu svojim putovima.

17. Ipak ne ostavi sebe neposvjedočena: dobročinstva iskazuje, s neba vam kišu daje i vremena plodonosna, napunja hranom i radošću srca vaša."

18. I tako govoreći, jedva sklonuše mnoštvo da im ne žrtvuje.

19. Uto iz Antiohije i Ikonija nadođu neki Židovi, pridobiju svjetinu te kamenuju Pavla i odvuku ga izvan grada misleći da je mrtav.

20. Kad ga pak okružiše učenici, usta on i uđe u grad. Sutradan ode s Barnabom u Derbu.

21. Pošto navijestiše evanđelje tomu gradu i mnoge učiniše učenicima, vratiše se u Listru, u Ikonij i u Antiohiju.

22. Učvršćivali su duše učenika bodreći ih da ustraju u vjeri jer da nam je kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje.

23. Postavljali su im po crkvama starješine te ih, nakon molitve i posta, povjeravahu Gospodinu u kojega su povjerovali.

24. Pošto su prešli Pizidiju, stigoše u Pamfiliju.

25. U Pergi navijestiše Riječ pa siđu u Ataliju.

26. Odande pak odjedriše u Antiohiju, odakle ono bijahu povjereni milosti Božjoj za djelo koje izvršiše.

27. Kada stigoše, sabraše Crkvu i pripovjediše što sve učini Bog po njima: da i poganima otvori vrata vjere.

28. I proveli su nemalo vremena s učenicima.