2 Korinćanima Chapter 4

1. Zato, budući da po milosrđu imamo ovu službu, ne malakšemo.

2. Ali odrekosmo se sramotnoga prikrivanja: ne nastupamo lukavo niti izopačujemo riječ Božju, nego se objavljivanjem istine preporučujemo svakoj savjesti ljudskoj pred Bogom.

3. Ako je i zastrto evanđelje naše, u onima je zastrto koji propadaju:

4. u onima kojima bog ovoga svijeta oslijepi pameti nevjerničke da ne zasvijetli svjetlost evanđelja slave Krista koji je slika Božja.

5. Jer ne propovijedamo same sebe, nego Krista Isusa Gospodinom, a sebe slugama vašim poradi Isusa.

6. Ta Bog koji reče: Neka iz tame svjetlost zasine!, on zasvijetli u srcima našim da nam spoznanje slave Božje zasvijetli na licu Kristovu.

7. To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas.

8. U svemu pritisnuti, ali ne pritiješnjeni; dvoumeći, ali ne zdvajajući;

9. progonjeni, ali ne napušteni; obarani, ali ne oboreni –

10. uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i život Isusov u tijelu našem očituje.

11. Doista, mi se živi uvijek na smrt predajemo poradi Isusa da se i život Isusov očituje u našem smrtnom tijelu.

12. Tako smrt djeluje u nama, život u vama.

13. A budući da imamo isti duh vjere kao što je pisano: Uzvjerovah, zato besjedim, i mi vjerujemo pa zato i besjedimo.

14. Ta znamo: onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas će s Isusom uskrisiti i zajedno s vama uza se postaviti.

15. A sve je to za vas: da milost – umnožena – zahvaljivanjem mnogih izobiluje Bogu na slavu.

16. Zato ne malakšemo. Naprotiv, ako se naš izvanji čovjek i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja.

17. Ta ova malenkost naše časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave

18. jer nama nije do vidljivog nego do nevidljivog: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo – vječno.