Marko Chapter 10

1. Krenuvši odande, dođe u judejski kraj i na onu stranu Jordana. I opet mnoštvo nagrnu k njemu, a on ih po svojem običaju ponovno poučavaše.

2. A pristupe farizeji pa, da ga iskušaju, upitaše: "Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?"

3. On im odgovori: "Što vam zapovjedi Mojsije?"

4. Oni rekoše: "Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i – otpustiti."

5. A Isus će im: "Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed.

6. Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih.

7. Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu;

8. i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo.

9. Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!"

10. U kući su ga učenici ponovno o tome ispitivali.

11. I reče im: "Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub.

12. I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub."

13. Donosili mu dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili.

14. Opazivši to, Isus se ozlovolji i reče im: "Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje!

15. Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući."

16. Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke.

17. I dok je izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita: "Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?"

18. Isus mu reče: "Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini!

19. Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!"

20. On mu odgovori: "Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti."

21. Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: "Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom."

22. On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak.

23. Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima: "Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!"

24. Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ponovi: "Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje!

25. Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje."

26. Oni se još većma snebivahu te će jedan drugome: "Pa tko se onda može spasiti?"

27. Isus upre u njih pogled i reče: "Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!"

28. Petar mu poče govoriti: "Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom."

29. Reče Isus: "Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja,

30. a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja – i u budućem vijeku život vječni.

31. A mnogi prvi bit će posljednji i posljednji prvi."

32. Putovali su tako uzlazeći u Jeruzalem. Isus je išao pred njima te bijahu zaprepašteni, a oni koji su išli za njima, prestrašeni. Tada Isus opet uze dvanaestoricu i poče im kazivati što će ga zadesiti:

33. "Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt, predati poganima,

34. izrugati i popljuvati. Izbičevat će ga, ubit će ga, ali on će nakon tri dana ustati."

35. I pristupe mu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu: "Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo."

36. A on će im: "Što hoćete da vam učinim?"

37. Oni mu rekoše: "Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva."

38. A Isus im reče: "Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?"

39. Oni mu rekoše: "Možemo." A Isus će im: "Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni,

40. ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati – to je onih kojima je pripravljeno."

41. Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana.

42. Zato ih Isus dozva i reče im: "Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću.

43. Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj!

44. I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga.

45. Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge."

46. Dođu tako u Jerihon. Kad je Isus s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev.

47. Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: "Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!"

48. Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: "Sine Davidov, smiluj mi se!"

49. Isus se zaustavi i reče: "Pozovite ga!" I pozovu slijepca sokoleći ga: "Ustani! Zove te!"

50. On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu.

51. Isus ga upita: "Što hoćeš da ti učinim?" Slijepac mu reče: "Učitelju moj, da progledam."

52. Isus će mu: "Idi, vjera te tvoja spasila!" I on odmah progleda i uputi se za njim.