Propovjednik Chapter 4

1. Opet stadoh promatrati sva nasilja koja se čine pod suncem, i gle, suze potlačenih, i nikog nema da ih utre; i nasilje iz tlačiteljske ruke, a zaštitnika niotkuda.

2. Zato sretnima smatram mrtve koji su već pomrli; sretniji su od živih što još žive.

3. A od obojih je sretniji onaj koji još nije postao, koji nije vidio zlih djela što se čine pod suncem.

4. Nadalje iskusih da svaki napor i svaki uspjeh pribavlja čovjeku zavist njegova bližnjeg. I to je ispraznost i pusta tlapnja.

5. Bezumnik prekriži ruke i izjeda sebe.

6. Bolja je puna šaka u miru nego obje pregršti mučna rada i puste tlapnje.

7. I još jednu opazih ispraznost pod suncem:

8. Čovjek potpun samac – bez sina, bez brata, i opet nema kraja njegovu trudu; oči mu se ne mogu nasititi blaga; a ne misli: za koga se mučim i uskraćujem dobro sebi? I to je ispraznost i zla briga.

9. Bolje je dvojici nego jednome, jer imaju bolju plaću za svoj trud.

10. Padne li jedan, drugi će ga podići; a teško jednomu! Ako padne, nema nikoga da ga podigne.

11. Pa ako se i spava udvoje, toplije je; a kako će se samac zagrijati?

12. I ako tko udari na jednoga, dvojica će mu se oprijeti; i trostruko se uže ne kida brzo.

13. Bolji je mladić siromašan a mudar nego kralj star a lud, koji više ne zna za savjet.

14. Jer mladić može izići iz tamnice i postati kraljem, iako se rodio kao prosjak u svom kraljevstvu.

15. Opazih kako svi koji žive i hode pod suncem pristaju uz mladića, uz nastupnika koji ga naslijedi.

16. On stupa na čelo bezbrojnih podanika i kasniji se naraštaji ne mogahu zbog njega radovati. I to je zacijelo ispraznost i pusta tlapnja.