Matej Chapter 22

1. Isus im ponovno prozbori u prispodobama:

2. "Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu.

3. Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći.

4. Opet posla druge sluge govoreći: 'Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!'"

5. "Ali oni ne mareći odoše – jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom.

6. Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju.

7. Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali."

8. "Tada kaže slugama: 'Svadba je, evo, pripravljena ali uzvanici ne bijahu dostojni.

9. Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!'"

10. "Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše – i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju.

11. Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho.

12. Kaže mu: 'Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?' A on zanijemi.

13. Tada kralj reče poslužiteljima: 'Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.'

14. Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih."

15. Tada farizeji odoše i održaše vijeće kako da Isusa uhvate u riječi.

16. Pošalju k njemu svoje učenike s herodovcima da ga upitaju: "Učitelju! Znamo da si istinit te po istini putu Božjem učiš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran.

17. Reci nam, dakle, što ti se čini: je li dopušteno dati porez caru ili nije?"

18. Znajući njihovu opakost, reče Isus: "Zašto me iskušavate, licemjeri?

19. Pokažite mi porezni novac!" Pružiše mu denar.

20. On ih upita: "Čija je ovo slika i natpis?"

21. Odgovore: "Carev." Kaže im: "Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje."

22. Čuvši to, zadive se pa ga ostave i odu.

23. Toga dana pristupiše k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnuća, i upitaše ga:

24. "Učitelju, Mojsije reče: Umre li tko bez djece, neka se njegov brat oženi njegovom ženom te podigne porod bratu svomu.

25. Bijaše tako u nas sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez poroda ostavivši ženu svom bratu.

26. Tako i drugi i treći, sve do sedmoga.

27. A nakon svih umrije i žena.

28. Kojemu će dakle od te sedmorice biti žena o uskrsnuću? Jer sva su je sedmorica imala."

29. Odgovori im Isus: "U zabludi ste jer ne razumijete Pisama ni sile Božje.

30. Ta u uskrsnuću niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebu.

31. A što se tiče uskrsnuća mrtvih, zar niste čitali što vam reče Bog:

32. Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih!"

33. Čuvši to, mnoštvo osta zaneseno njegovim naukom.

34. A kad su farizeji čuli kako ušutka saduceje, okupiše se,

35. a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita:

36. "Učitelju, koja ja zapovijed najveća u Zakonu?"

37. A on mu reče: "Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim.

38. To je najveća i prva zapovijed.

39. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.

40. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci."

41. Kad se farizeji skupiše, upita ih Isus:

42. "Što mislite o Kristu? Čiji je on sin?" Kažu mu: "Davidov."

43. A on će njima: "Kako ga onda David u Duhu naziva Gospodinom, kad veli:

44. Reče Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim?'

45. Ako ga dakle David naziva Gospodinom, kako mu je sin?"

46. I nitko mu nije mogao odgovoriti ni riječi, niti se od toga dana tko usudio upitati ga bilo što.